2011-02-16 21:43:07

MLADI ZA MLADE

Iz prvog broja časopisa za romsku djecu i mladež iz 2010. godine MLADI ZA MLADE izdvajamo intervju s našim bivšim učenikom Markom I. Marko je danas učenik srednje medicinkse škole u Maruševcu, sa željom da postane pedijatar i liječi djecu.

MLADI ZA MLADE: Marko, zašto si upisao medicinsku školu?

MARKO: Oduvijek sam htio pomagati ljudima, osjećam da je to za mene. Želio bih biti pedijatar i liječiti djecu. Ako financije dopuste, volio bih upisati medicinksi fakultet jer mi je to nekako lijepo i zanimljivo. Moji roditelji nemaju mogućnost da plate fakultet, ali ja se nadam da ću nekako uspjeti, možda dobijem stipendiju.

MZM: Jesi li zadovoljan školom?

MARKO: U školi mi je baš super, to je dobra škola. Živim u đačkom domu, također u Maruševcu, gdje je i škola. Sretan sam što imam puno prijatelja koji su me odlično prihvatili i ne prave nikakvu razliku između mene kao Roma i Hrvata. Svi me poštuju, osjećam se slobodno. Moram priznati da sam već sad jako ponosan na sebe i na svoj uspjeh, jer sam jedan od rijetkih Roma koji ide u srednju školu.

MZM: Zašto je to tako?

MARKO: Pa problem je u tome što naša romska djeca idu u školu samo do petnaeste godine ili uglavnom dođu samo do petog razreda, a onda ih puno odustane ili se udaju ili ožene. Malo ih dođe do osmog razreda. Evo na primjer prošle godine u Trnovcu nas je bilo smao šestero u osmom razredu, a troje nas je upisalo srednju. I to je žalosno.

MZM: Šta misliš na koji način se to treba promijeniti?

MARKO: Pa država treba biti strožija u zakonima i tjerati djecu da uče i završe školu. Danas bez škole ne možeš ništa. Možda treba uvesti kazne roditeljima čija djeca ne odlaze u školu. Ali nisu ni roditelji krivi kako svi misle. Nije da oni ne šalju djecu u školu. Nije u tome stvar. Kod nas je problem u tome što se mladi zaljube i ništa im drugo ne pada na pamet osim te zaljubljenosti i onda se udaju ili ožene i rode djecu, a poslije se kaju. Ja često čujem i vidim u naselju da je svima kasnije žao što nisu nastavili školu. Ali, onda je prekasno.

MZM: Ako nije problem  u roditeljima koji ne šalju djecu u školu, u čemu je onda problem?

MARKO: Ovdje svima govore, a i meni su tako govorili, da nema smisla završiti školu jer ionako nećeš naći nikakav posao kao Rom, jer čim čuju da s eorezivaš Ignac, Oršuš ili Balog reći će ti da nema nikakvog posla i da je sve već popunjeno. Ili ćeš raditi neke teške poslove. I onda ne treba ići u školu jer ionako svi misle loše o nama. Ali nije baš tako. Ja sam upoznao dobre ljude i mislim da ako imaš školu nije bitno što si i kakav si, kako izgledaš, nego je bitno da imaš znanje. Ja ću se potruditi da svojim primjerom pokažem da mogu završiti školu i da se mogu zaposliti i da mogu imati obitelj i živjeti super. I onda će se možda i drugi probuditi i vidjeti da ima nešto od škole. A ima puno. Jer bez škole je teško. Evo na primjer moji roditelji nisu završili školu i sada se kaju. Sad nigdje ne rade i teško im je plaćati moju školarinu i znam da im je žao zbog toga.

MZM: Idemo na lakše teme - čime se baviš u slobodno vrijeme?

MARKO: Igram nogomet, to mi je najdraži hobi i sviram malo gitaru - ne puno, ne znam baš dobro svirati, ali učim. Šetam naseljem, družim se sa curama i s dečkima, izlazimo malo vani i tako...

MZM: Gledaš li televiziju?

MARKO: Ne gledam puno TV jer nemam vremena zbog učenja, smao ponekad neke filmove i zanimljive emisije. Ostalo je sve bez veze i ja mislim da mediji loše utječu na djecu jer bi svi htjeli biti kao ona manekenka ili kao onaj glumac. I stalno su na nekim dijetama. Ja mislim da to nije zdravo i da svatko treba prihvatiti sebe onakav kakav jeste.

MZM: Što bi ti da imaš neku moć promijenio u svom naselju u Trnovcu? Što fali mladima?

MARKO: U naselju je super, ali fali puno toga. Najviše bih volio da imamo svoje igralište - to mi je najbitnije i volio bih da imamo svoju crkvu, ambulantu i školu. I super bi bilo da imamo neki svoj kafić.

MZM: Da imaš čarobni štapić, kako bi promijenio svijet oko sebe?

MARKO: Volio bih da ne bude toliko svađa u selu, volio bih da se civiliziramo, da bude što više obrazovanih ljudi i da se više družimo. Također bi volio da nam roditelji dopuste da imamo cure i dečke sa 14, 15 godina jer to je život koji treba iskusiti i istraživati da znaš kasnije u ivotu ispraviti greške. I promijenio bih običaj koji me jako živcira da s emladi Romi udaju i žene tako rano jer ja mislim da prvo treba iskusiti neke stvari, a tek kasnije, kad čovjek postaje zreliji ući u brak. 


Osnovna škola Dr. Ivana Novaka Macinec